Smještena u podnožju Kanli Kule, na samom ulazu u stari grad, Karača je godinama zadržavala svoj sjaj, okupljajući generacije i generacije talentovanih klinaca koji vrijedno i marljivo rade, kao što je i danas mjesto na kojem u svakom trenutku možete naići na nekog "novog klinca" koji neumorno ubacuje loptu kroz obruč ili uvježbava neke nove elemente igre.

Nije bilo teško doći na ideju da ovom igralištu vratimo sve ono što nam je kroz decenije nesebično davalo. Tako je i nastala ideja o turniru koji nosi naziv "Karača". Ono što je je osnovna ideja ovog turnira jeste da glavne "zvijezde", učesnici budu djeca. Djeca su ta koja u stvari ovom sportu pružaju najviše i uvijek nas podsjećaju da je košarka i dalje igra, prepuna mašte, smijeha i radosti. Toliko lijepih poteza, maštovitih dodavanja, koševa, glasnog navijanja sa tribina koje dopire do svake zidine starog grada, to je zapravo Karača.

Turnir "Karača" već četiri godine za redom okuplja najmlađe ekipe (U11) iz Crne gore i regiona. Ideja organizatora jeste da turnir dobije format nekad velike Jugoslovenske lige i da se na njemu uskoro nađe veliki broj ekipa iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Crne Gore.

Kao domaćini turnira potrudićemo se da Vam boravak u našem gradu ostane zauvijek u lijepom sjećanju.

Vidimo se na Karači!

Prijavite ekipu

Sa prethodnih turnira...

Istorija

Ispod zidina Kanli Kule, sa južne strane, ušuškan među košćelama i kaktusima nalazi se jedan izvor pitke vode.

Legenda kaže da je turska vojska prilikom osvajačkog pohoda doživila snažan poraz od lokalnog stanovništva i kada je starješina izazvao na boj truskog vođu, on je, bježeći iz sve snage vikao: "Jok megdan!", što znači "neću da se borim". Poslije te bitke je na izvoru ispod Jok megdana potekla je krv. Od tada se taj izvor pitke vode naziva Karača ili (crna voda).

Odmah pored izvora, nalazi se sada već čuveno košarkaško igralište, opasano zidinama tvrđave, natkriveno krošnjama košćela, sa pogledom na ulaz u Bokokotorski zaliv.

Na ovom košarkaškom terenu svoje prve košarkaške korake napravile su neke od najvećih legendi hercegnovske košarke: Dragiša Ćomo Perović, Slobodan Tuna Subotić, Zoran Štulja Vasiljević, Marinko Kovačević, Predrag Savović, Aleksandar Radojević, Vujadin Subotić ... Mnogi od njih su bili igrači i najboljih klubova sa prostora bivše Jugoslavije,a neki su stigli i do NBA lige.

Možda ništa od ovoga ne bi bilo čudno da se ne radi o jednom malom gradiću na moru, koji sa svojih 30 000 stanovnika krije takve bisere ove igre pod obručima.

Dragiša Perović je bio kapiten Cibone, Marinko Kovačević jedan od najboljih igrača Jugoslavije i na spisku reprezentacije 70-tih godina pred Olimpijske igre u Montrealu, Predrag Savović igrao za Denver Nagetse, Bilbao , Subotić za Crvenu Zvijezdu, Olimpju, Albu itd... A ono što spaja sve ove majstore igre pod obručima jeste to čudesno igralište na Karači.

U Herceg Novom, Karača je više od običnog košarkaškog terena. Slobodno možemo reći da je kult. Teško ćete naći grad u kojem svi oni koji igraju košarku, više vole igrati na Karači nego u sportskoj dvorani. Zbog te svoje čudesne sile privlačnosti ona je i postala druga kuća svoj djeci koja vole ovu igru.